Search This Blog

Tuesday, March 24, 2026

Danijela Ćuk


 **LET PEACE LIVE ON**


Let peace live on — we’ve had enough of war,

every soul, every child deserves so much more:

to live in calm, to breathe with ease,

yet pain runs deep in days like these.


Too many dreams have been undone,

too many lives by war outrun.


We were not born to fight and fall,

but to love, to hope, to live through all.

No hand has the right, none at all,

to crush our dreams, to make them small.


Enough of envy ruling hearts,

there’s room for all beneath these stars.

No need for tears that freely stream,

nor innocent lives forced to flee unseen.


Each day the news repeats the same —

how hatred poisons hearts with flame,

how children lose their days of light,

as war erases every smile in sight.


Let’s end the wars, let peace arise,

be human — see through kinder eyes.

Let love unite both me and you,

and build a world more just and true.


Let’s show, beyond all doubt and fear,

that love is stronger, always, here.


Danijela Ćuk 

Croatia

 Sandra Fabac, poetessa i humanistica



ELIKSIR NEVIDLJIVE ZEMLJE


❤️🕊️


(Return)


Otkidamo komade zemlje

mrvimo ih pod grubim stopalima

kao da ne znamo

da gazimo vlastite početke

Oprostite što opet pišem

prodajem snove

sebi

i vama

U umu kuham gustu prozirnu tvar

želatinu sjećanja i slutnje

da vam prenesem

aromu gorčine vremena

Jesmo li spremni

pogledati život bez vela

jesmo li spremni

pružiti mu ruku

ne kao gospodari

nego kao prolaznici

Mi smo čestice

treptaji u beskraju

plutajuća energija

koja na trenutak zna disati

Život ne traži misterij

ne traži odgovore

traži kruh u ruci

vodu koja pamti izvor

i dodir koji ne odustaje

Moli nas

da zašijemo rane

koje smo sami otvorili

Na pozornici svijeta

udaraju bubnjevi vremena

svjetlost se lomi vraća nestaje

ciklus koji nas ne pita

I na rubu tog ciklusa

stoji Veles

u korijenju svijeta i tišini tla

sluša kako lomimo vlastitu zemlju

Iznad njega Perun

u svjetlosti i gromu

rasijeca nebo

tražeći ravnotežu koju gubimo

A mi

iscijeđeni oblaci

lutamo iznad sebe

u ravnoteži koja prijeti

Sutra

Sutra neka bude tišina

koja ne boli

Neka se misli smire

barem na jedan udah

Na zidu slika

trešnje koje pucaju od života

crvene mirisne

gotovo stvarne

To je to

ta energija

eliksir

Reset

Možda ćemo tada znati birati

mir umjesto buke

zagrljaj umjesto udaljenosti

jutro za stolom

gdje djeca dišu bez straha

Slušat ćemo cvjetove

kako govore bez riječi

Spajat ćemo rastrganu zemlju

dlanovima mokrim od suza

Pojačat ćemo svjetlost

tamo gdje smo je gasili

Jer dovoljno je

probuditi se

stati

i vidjeti

Pružiti ruke

zahvaliti nevidljivom planu

koji nas ipak drži

I kada jednom

vrijeme zastane za sve nas

kada u cvjetnom vrtu bez granica

zaplešemo lakši od sebe

možda ćemo tada

postati ljudi

I ja

i ti

Ali prije toga

život moramo vratiti životu

za dijete

za čovjeka

za ono što dolazi

Jer poslije

ostaje tišina

ako nismo znali voljeti

Budim se u tjemenu svjetlosti

i pružam svijetu toplinu


© Sandra Fabac, poetessa i humanistica

المنتدى الدولي للإبداع والإنسانية المملكة المغربية

 وصيّةُ الأرض لا ترثوا الحرب بقلم عزيز منتصر لا تتركوا الحربَ وصيّةً لأبنائكم، ولا تكتبوا أسماءهم على دخانِ البنادق. علّموهم كيف يُصغونَ إلى...